četvrtak, siječanj 15, 2009
Premda nas od velikoga derbija Dinama i Hajduka dijeli još više od mjesec dana, Modri i Bijeli već su istaknuli kompozicije kojima kane stići do naslova. Marijan Vlak na Poljud bi mogao izići s postavom:
Butina - Etto, Lovren (Vrdoljak), Bišćan, Hrgović (Ibanez) - Sammir, Calello, Morales, Ibanez (Badelj) - Mandžukić, Slepička.
Ante Miše, koji, potpuno logično, momčad sastavlja slijedom jesenskoga doprinosa, na Dinamo će najvjerojatnije sa sastavom:
Subašić - Rubil, Vejić, J. Buljat, Strinić - Gabrić, Andrić, Skoko, M. Buljat - Ibričić - Kalinić.
Tko je bolji, Modri ili Bijeli? Obje momčadi, nedvojbeno je, bit će bolje nego jesenas. Premda je Hajduk jesen završio (igrački) bolje, Dinamo nam uoči proljeća izgleda kvalitetnije. Put od igrača do igrača nedvosmisleno dokazuje da je Dinamo snažniji. Takav zaključak nameće pogled na individualne vrijednosti sučeljenih suparnika. No u svakome momčadskom sportu vrijednost skupne igre jača je od individualnih sposobnosti. Stoga bi Hajduk, ako se Dinamo brzo ne posloži, mogao biti u prednosti.
Hajduk je bio doista perfektan u završnici jeseni. Bijeli tad nisu postigli samo šest uzastopnih pobjeda, već su uspjeli stići i do naglašeno dobre igre. Predvođena iskustvom Skoke (33) i Andrića (29), Mišina je momčad pokazala svu vrijednost igre s mnogo trke, odličnoga kretanja bez lopte te kontinuiranog, vrlo agresivnog pritiska. Miše, kako najavljuje, neće mijenjati goropadnu jesensku momčad. Vejića će uvrstiti na, najvjerojatnije, Pandžino mjesto, a ostalo će biti isto. Iako smo spremni na okladu da bi Tomasov vrlo brzo mogao ući u momčad.
Samopouzdanje je velik adut Bijelih, baš kao i spoznaja da Dinamo nije neranjiv, da i Modri imaju Ahilovu petu. Barem jednu. Temeljni problem Modrih jest pitanje adaptacije i sazrijevanja stranaca te njihovo djelovanje u momčadi. Za Sammira bismo prije godinu i pol dali ruku u vatru. No Brazilac koji s loptom može sve godinu i pol živi od poteza do poteza. Morales, koji je ljetos na sva zvona najavljen kao novi Modrić, jesenas nije pokazao da je “m” od Modrića. Čileanac koji bi po svemu trebao biti nedodirljivi arhitekt Dinamove igre ne diže se brzinom koja se očekivala.
Marijan Vlak kao glavne nedostatke jesenskoga Dinama učestalo spominje nedovoljnu agresivnost i vrlo problematičnu duel-igru. Vlak je u pravu. Calello može mnogo promijeniti. Ali jedan ne može sam... Karakterne mane, što nedostatak agresivnosti svakako jest, nisu međutim jedini minusi Modrih. Jesenas je osobito iritirala troma modra obrana, igra s previše dodira u svakome dijelu momčadi te vrlo spora lopta iz posljednjega reda. Što je pogubno za organizaciju igre budući da se suparnik kad je lopta spora uvijek stigne vratiti i pripremiti zasjedu.
Dinamo će u proljeće, sudeći prema svemu, sa sustavom 4-4-2 i rombom (dijamantom) u sredini igrališta. Zadnji igrač u rombu bit će Calello, poludesno će igrati Sammir, polulijevo Ibanez, a u vrhu veze bit će Morales. Dinamo je nekoć u sredini igrališta imao genijalce poput Željka Čajkovskog, Perušića, Matuša, Lamzu, Belina, Mlinarića, Bobana, Prosinečkog, Modrića... Na proljeće, prvi put u povijesti od daleke 1911. vezni red Modrih bit će bez ijednoga Hrvata!
Proljetni Dinamo sa sedmoricom stranaca, što nije baš nekakav doprinos hrvatskome nogometu, te Hajduk s desetoricom Hrvata u prvih 11, jamče vrlo zanimljivo proljeće. Put prema derbiju već je, nažalost, popločan prevrućim najavama. Veli Drago Gabrić: “Ne podnosim poraze od dinamovaca ni u boćanju.” Zoran Mamić pak naglašava: “Protutnjat ćemo kroz Split.” Teško je pronaći bolji kerozin za paljenje navijača, kojima se u nas svi klanjaju. Od, što vidjesmo u Zadru, Milana Bandića, preko Rene Sinovčića i Igora Štimca, sve do ministra Božidara Kalmete. Klanjanjem se, sasvim sigurno, neće riješiti navijački problem.